Trâg
Bolesti su poučne. Pogotovo su poučne one koje u trenutku kad dolaze nagovještavaju fatalne opasnosti, a koje ipak na kraju nemaju takve posljedice. Kao i svi, imao sam ponekad problema koji su me vezali za krevet. Istina nikad u nisam ležao bolnici. Uvijek je to bilo kod kuće na par dana polumirovanja. Međutim za sve ima prvi put...
I sve ti postane crno-bijelo. Ti pocrniš od muke, a boraviš u bijelom okruženju. I ostaneš sam. Čak i kad te oni koji te vole, ne napuštaju ni na trenutak i boluju sa tobom. Fizički si sam u tijelu, fizički sam u sobi, lagano sam u duši. Ostaneš sam u snu. Istinski sam u trenutku. I u vremenu i prostoru. I duge su noći, duge su noći, a mučni su dani. I tabiriš...
Tabiriš sebe i trag iza sebe i shvatis da su najbitniji u zivotu, tragovi ljubavi, koje ostavimo kada odemo...
I slušaš pjesme, jer nemaš živaca da čitaš. I tek tada shvatiš da ih stvarno i čuješ. Ono prije je bilo da ih samo slušaš, a sada ih i čuješ. Notu po notu, razaznaješ riječi i bolne pauze medju njima. A pjesma ti nekad slomi srce. I...
I ostavi trag u njemu!

Primjedbe
Objavi komentar